Priznanje putnih troškova kod preduzetnika
Kada zakorače u svet preduzetništva, mnogim preduzetnicima pitanje oporezivanja zarada i prava na neoporezive iznose često predstavlja izvor dilema i nedoumica. Jedna od najvećih nedoumica jeste dilema oko neoporezivih iznosa koje preduzetnici mogu iskoristiti za pokriće određenih troškova.
U skladu sa Zakonom o porezu na dohodak građana (ZPDG), preduzetnici imaju pravo na određene neoporezive iznose koji se odnose na lične zarade i prihode ostvarene van radnog odnosa. Međutim, tumačenje zakona nije lako i veoma često može da izazove zabunu, pa sa ovim tekstom želimo da otklonimo dileme koje su vezane za ova pitanja.
Na koje troškove imaju pravo preduzetnici?
Zakonom o porezu na dohodak građana definisano je pravo preduzetnika i poljoprivrednika na isplati lične zarade na neoporezive iznose koji su definisani članom 18. stav 1. tačke 1-5. navedenog zakona.U pitanju su sledeći troškovi:
1) naknade dokumentovanih troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada – do visine cene mesečne prevozne karte u javnom saobraćaju, odnosno do visine stvarnih troškova prevoza, a najviše do 5.017 dinara mesečno;
2) dnevnice za službeno putovanje u zemlji – do 3.012 dinara po osnovu cele dnevnice, odnosno do pripadajućeg iznosa za polovinu dnevnice, utvrđene na način i u skladu sa propisima nadležnog državnog organa;
3) dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo – do iznosa propisanog od strane nadležnog državnog organa, a najviše do 50 evra dnevno, utvrđene na način i u skladu sa uslovima propisanim od strane nadležnog državnog organa;
4) naknade troškova smeštaja na službenom putovanju, prema priloženom računu;
5) naknade prevoza na službenom putovanju, prema priloženim računima prevoznika u javnom saobraćaju, a kada je, saglasno zakonu, drugim propisima, odnosno aktima odobreno korišćenje sopstvenog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe – do iznosa 30% cene po osnovnoj jedinici mere pogonskog goriva pomnoženog s brojem jedinica mere pogonskog goriva koje je potrošeno, a najviše do 8.782 dinara mesečno;
Važno je napomenuti da, postoji jedna bitna razlika između troškova dolaska i odlaska sa posla, a sve u skladu s odredbom člana 37a stav 1. tačka 2) Zakona o porezu na dohodak građana (ZPDG). Troškovi službenog putovanja preduzetnika priznaju se kao rashod u poreskom bilansu, sve do iznosa definisanih u članu 18. stav 1. tačke 2)–5) tog zakona, što zapravo predstavlja i neoporezive iznose.
U poreskom bilansu ovi troškovi se priznaju bez obzira da li su isplaćeni ili ne. Za razliku od ovih troškova, troškovi dolaska i odlaska sa posla se ne priznaju u poreskom bilansu, pa bi iskazivanje ovih troškova u knjigama zahtevalo uvećavanje poreske osnovice u tom istom iznosu, bez obzirao da li su, i u kom iznosu, ovi troškovi isplaćeni.
Na taj način, preduzetnici imaju mogućnost da uključe troškove službenih putovanja u svoj poreski bilans, koristeći određene neoporezive iznose definisane u članu 18. stavu 1. tačke 2)–5) ZPDG. Ova fleksibilnost pruža preduzetnicima olakšicu u vođenju poslovanja i priznavanju troškova putovanja kao deo njihovih rashoda.
Na konsultacijama se povremeno susrećemo sa ovim pitanjima, pa smo iz tog razloga posebno želeli da ukažemo na ovu temu i mogućnosti koje se nalaze pred preduzetnicima.
Sa druge strane, kada se radi o troškovima službenih putovanja samog preduzetnika, navedeni troškovi se priznaju kao rashod u poreskom bilansu do neoporezivih iznosa definisanih u članu 18. stavu 1. tačkama 2)–5) Zakona. Ova odredba ima značajnu važnost jer se odnosi na to da li su ti troškovi već isplaćeni ili ne, važno je napomenuti i da se ovi troškovi priznaju bez obzira na to da li preduzetnik isplaćuje ličnu zaradu ili plaća porez i doprinose na oporeziv prihod od samostalne delatnosti.
Uzimajući u obzir ove odredbe, preduzetnici mogu da shvate koje troškove smeju, a koje ne smeju da unose u bilanse, odnosno sa kojim troškovima mogu da umanje svoju poreske obaveza. Njima je na ovaj način omogućeno da troškove službenih putovanja unesu u svoje poslovne knjige i na taj način potpuno opravdano, ali i legalno, umanje svoj porez na kraju poslovni godine.
Ukoliko bi se preduzetnik opredelio da za date troškove isplati iznose koji prelaze iznose koji su neoporezivi, ti troškovi ne bi bili priznati u poreskom bilansu, i to nezavisno od činjenice da li su ti troškovi isplaćeni ili ne.
Ukoliko ti je potrebna knjigovodstvena agencija od poverenja, kontaktiraj nas.